Bosanski atlas zločina

Irina Studenkova

Istraživačko dokumentacijski centar u Sarajevu promovirao je tokom studenog 'Bosanski atlas zločina', projekt koji sadrži rezultate višegodišnjeg rada ovog centra i ujedno stavlja točku na mogućnost manipuliranja brojem žrtava u posljednjim ratnim sukobima u BiH. Riječ je o digitalnom memorijalu koji, osim podatka da je u BiH u periodu od 1991. do 1995. godine stradalo oko sto tisuća ljudi, (97.000 je poginulo od direktnih uzroka rata, a 2.000 ih je registrirano kao indirektne žrtve rata), sadrži i imena svih stradalih, opis načina stradanja, medicinsku dokumentaciju, riječju kompletne dosjee. Dio sadržaja je objavljen na Webu (http://idc.org.ba/)

Vjerojatno najbolji indirektni pokazatelj objektivnosti 'Bosanski atlas ratnih zločina' činjenica je da se na i prije objave svih rezultata na projekt sručila trostruka lavina kritika – bošnjačkih, hrvatskih i srpskih koji su, jedinstveni kao nikad do sada u osudi projekta kao ''diletantskog, manipulativnog i kvazistraživačkog''. Bošnjačka javnost zamjera projektu umanjivanje broja stradalih Bošnjaka čime je ''agresiju na Bosnu i Hercegovinu pretvorio u građanski rat'', a bošnjački mediji su cijeli projekt kvalificirali kao ''odvratnu podvalu''. Srpska strana je projekt prozvala tendencioznim te da su prešućene mnoge od srpskih i hrvatskih žrtava. Hrvatska strana je iznijela ocjenu kako projekt ''predstavlja pristran prikaz događaja na području BiH u kojem nema ogromnog broja imena žrtava Hrvata i Srba, a imena nekih bošnjačkih žrtava se mogu pronaći na web-stranicama američkog državnog odjela za useljeništvo, što znači da su ti ljudi živi''.

Direktor Istraživačkog dokumentacijskoj centra Mirsad Tokača je odbacio sve paušalne optužbe na račun projekta te objasnio da je 'Bosanski atlas zločina' ''revolucionarni projekt'' koji će biti dostupan svakom građaninu da može, ukoliko to želi, zaviriti u ''sveobuhvatnu i kvalitetnu bazu podataka do koje smo došli višegodišnjim istraživanjem stradanja svih žrtava, bez obzira na to kojoj vjerskoj ili nacionalnoj grupi pripadaju''. Prema njegovim riječima, projekt istraživanja je završen, ali nije i zatvoren, a Tokača procjenjuje da može biti nekih manjih odstupanja, ''u okviru nekoliko postotaka, više ili manje, ali sigurno ne 40 ili 50 posto''. On je procijenio kako se brojem žrtava rata u BiH manipulira, a svojevremeno su se procjene o broju stradalih kretale od 70 do 350 tisuća ''ovisno od toga u ime koje etničke ili vjerske grupacije su spominjane, iz kog izvora su dobivane i u koje svrhe su trebale poslužiti''. On je pozvao sve koji imaju primjedbe, nadopune ili kritike da to dostave kako bi se rezultati u što većoj mjeri mogli približiti istini.

U osvrtu na rad Instituta za nestale osobe BiH, Tokača izražava nezadovoljstvo, jer smatra da je riječ o ''instituciji u kojoj, umjesto profesionalizma, dominira politika'', u kojoj se ne poštuje Zakon o slobodnom pristupu informacijama, ''od javnosti BiH skrivaju se podaci o broju ekshumiranih i identificiranih''. Proces nestalih, prema njegovom mišljenju, mora biti oslobođen političkog utjecaja, ''ne može ni jedan političar, ma kako se on zvao, doći i narediti kako treba raditi, a toga u institutu, nažalost, ima i to se reflektira na obitelji žrtava. U institutu rade ljudi koji su duboko politički involvirani, nije slučajnost da se pred svako obilježavanje događaja u Srebrenici otkrije neka nova grobnica, ako se već zna da grobnica postoji zašto onda treba da se čeka 11. srpanj da bi bila otvorena'', pita Tokača i spominje slučaj Avde Palića, kao očit primjer neefikasnog procesa identifikacije koji nije i usamljen, jer ''nekome izgleda odgovara da identifikacije traju strašno dugo, bez obzira na činjenicu što se u BiH još traga za oko 13 tisuća nestalih''.

Na pitanje gdje je problem on odgovara kako iz „Međunarodne komisije za nestale osobe stižu uvjeravanja da nije ni do instituta, ni do DNK analize, problem je, kažu, nedostatak patologa''. Međutim, Tokača smatra da ''iz ovakvog načina rada instituta, koji ima tri direktora, proizlazi kako nekome iz međunarodne zajednice i od domaćih političara očito odgovara da se proces traženja nestalih u BiH odugovlači, vjerojatno zbog novca, posla i svih drugih privilegija''. U međuvremenu, i Tokača i Istraživačko dokumentacijski centar imaju policijsku zaštitu. Bosansko-hercegovačka policija štiti bosansko-hercegovačke istraživače od Bošnjaka, Hrvata i Srba u Bosni i Hercegovini.