Filozofija psihološkog prostora

Ljiljana Dešević

… Čovjek svjesno i jasno vidi okolnosti na koje reagira i svjesno i jasno „vidi” (osjeća) svoje psihološke reakcije. Zašto i pored toga svoje reakcije ne razume u potpunosti? Ili se iscrpljuje u trivijalnosti ili je pogrešno
(Gaus za Kantovo razlikovanje analitičke i sintetičke teorije u „Kritici čistog uma”)

Od svog postanka, čovjek je zagledan u sebe. On zna da u sebi, u prividnom kaosu, ima, kako to pjesnik kaže, „cijele male rajeve“. On zna da je njegov psihološki sustav najsloženiji i najsavršeniji sustav koji može da razume i ovlada drugim sustavima iz prirode, čak i vlastitim sustavom. I pored toga čovjek još uvijek ne razume da u tome što vidi postoji pravilnost i red.

*

Za Freuda, koji je prvi stao na vrata psihološkog prostora, čovjekove postupke pokreću nesvjesni motivi. Psihološki simptomi su izraz potisnutog-nepoželjnog, a u nesvjesno vode emocije koje izazivaju anksioznost. Prema Freudu nesvjesno je u osnovi svjesnih postupaka i toliko je dominantno da pored njega svjesno čini samo „vrh mentalnog brijega”. Freudov koncept nesvjesnog je općeprihvaćen, ali iz njegove teorije nikada nisu proistekli zakoni.

*

Psihologija će dobiti status egzaktne nauke onda kada postavi pitanja na koja se mogu dati egzaktni odgovori.
Mi postavljamo slijedeća pitanja:

Što je predmet psihologije?
Koje zakonitosti djeluju u psihološkom sustavu?
Koje su dimenzije psihološkog prostora?
Kako dimenzije psihološkog prostora određuju oblik psihološkog sustava?
Koje su „kozmičke“, „atomske“ i „subatomske“ strukture psihološkog sustava?
Što je psihološki „DNK“?
Kako matematička pravilnost strukture psihološkog sustava dovodi u pitanje koncept nesvjesnog?
Kako standardizirati psihoterapijsku i psihodijagnostičku metodologiju?

***

Psihološki sustav čovjeka čine:

Svoja životna iskustva čovjek opaža, pamti i sanja.
Životna iskustva, i aktualno i zapamćena, se sastoje od dvije komponente:

Opažanje, pamćenje, i san kao produkt opažanja i pamćenja, istovremeno su:
Psihološke funkcije i
Gradivni, tj. strukturalni dio psihološkog sustava.
Prva zakonitost strukturiranja psihološkog sustava glasi: U psihološkom sustavu čovjeka struktura i funkcije su jedno isto (isti procesi). Ova zakonitost omogućava:

*

Druga zakonitost strukturiranja psihološkog sustava čovjeka glasi: Sva ranije doživljena životna iskustava, po točno određenom principu, opstaju (sadrže se) u svim narednim životnim iskustvima.
Ova zakonitost čini:

*

Psihološka životna iskustva su životna iskustva koja, preko opažanja i sjećanja, postaju dio psihološkog sustava čovjeka.
Psihološke okolnosti su okolnosti psihološkog životnog iskustva.

*

Čovjek svjesno i jasno vidi okolnosti na koje reagira i svjesno i jasno „vidi” (osjeća) svoje psihološke reakcije. Zašto i pored toga svoje reakcije ne razume u potpunosti?
Čovjek ne razume da njegove aktualne reakcije u sebi sadrže matematički pravilno povezana sva ranije doživljena životna iskustava.

*

Psihološki sustav čovjeka ima makro i mikro strukturu.
I. Makro psihološku strukturu čine:

II. Mikro psihološku strukturu čine:

*

I. 1. Makro psihološke okolnosti su okolnosti na nivou cjeline životnog iskustva. Čine ih:

I. 2. Makro psihološke reakcije su reakcije na nivou cjeline životnog iskustva. Čine ih:

*

II. 1. Mikro psihološke okolnosti su pojedinačne okolnosti unutar makro psiholoških okolnosti u životnom iskustvu. Čine ih:

II. 2. Mikro psihološke reakcije su pojedinačne reakcije unutar makro psiholoških reakcija u životnom iskustvu. Čine ih:

*

Treća zakonitost strukturiranja psihološkog sustava čovjeka glasi: U danom životnom iskustvu istu strukturu ima i cjelina psihološkog sustava i svi dijelovi psihološkog sustava. Ova zakonitost čini da:
Cjelina psihološkog sustava i
Svi makro, mikro i submikro dijelovi psihološkog sustava jesu primatelji, nositelji i prenositelji psiholoških informacija.
Primanje i prenošenje psiholoških informacija sinonimno je sa pojmom veze koje se uspostavljaju u psihološkom sustavu čovjeka.
Ono što mikro psihološku strukturu čini specifičnom jeste činjenica da čovjek može da razume i ovlada (mijenja) psihološki sustav samo razumijevanjem mikro psihološke strukture i mikro psiholoških veza, a tokom procesa psihoterapije. Zbog toga je u aktualnom životnom iskustvu mikro psihološka struktura jedinica psihološke strukture do tad formirane psihološke strukture – skraćeno JPS.
JPS je ekvivalent DNK u organskim sustavima.

*

U psihodijagnostičkom procesu zadatak psihodijagnostičara je da razume klijentove JPS da bi razumio njegovu psihološku strukturu.
U psihoterapijskom procesu zadatak klijenta je da (uz pomoć psihoterapeuta) razume svoje JPS i da razume mikro i makro veze svog psihološkog sustava. To je način na koji klijent, upoznajući nerazumljiv dio svoje psihološke strukture, postiže veću adekvatnosti svojih reakcija. Riječju, psihoterapija je način na koji se mijenja psihološka struktura klijenta.
Ono što je zajedničko procesima psihodijagnostike i psihoterapije je, dakle, traganje za nepoznatim (među poznatim, ali nerazumljivim) dijelovima psihološkog sustava. Traganje za nepoznatim među poznatim elementima je suština procesa koja ima za cilj postavljanje matematičke (psihodijagnostičke i psihoterapijske) jednadžbe.

***

Psihološki sustav čovjeka je psihološki prostor koji ima svoje dimenzije.

Dimenzije psihološkog prostora su:

Dimenzije psiholoških okolnosti su:

Četvrta zakonitost strukturiranja psihološkog sustava čovjeka glasi: Psihološki sustav čovjeka, na svim nivoima, strukturiran je od psiholoških reakcija i od dijelova drugih sustava iz prirode. Ova zakonitost čini:
Da je psihološki sustav čovjeka matematički pravilno povezan sa dijelovima drugih sustava iz prirode.

***

Kada psihologija postane opća teorija strukture psihološkog sustava čovjeka ona će, kako to pjesnik kaže „pokrenuti (ili preokrenuti) cijelu jednu nauku, a čovjeku će vratiti nadu“. To kaže pjesnik, a znanstvenik kliče: „Pred nama je radost otkrivanja psiholoških zakona“. Dakle, kada psihologija postane opća teorija strukture psihološkog sustava i opća teorija psihološkog prostora, ona će obuhvatiti i druge sustave prirode. To će biti veliki doprinos traganju za konačnim matematičkim dokazom sveukupnosti prirode ili, neki bi rekli, matematičkim dokazom Boga.