Kako je država “popušila” 140 miliona maraka

Dražen Simić

Fabrika duhana Sarajevo je školski primjer pogrešnih odluka donešenih u pogrešno vrijeme i bez razmišljanja šta donosi sutra. Ove greške koštaće FBiH 140 miliona maraka. Odlazeća Vlada FBiH, po ko zna koji put, odlučila je da se upusti u prodaju državnog kapitala u preostalim “strateškim” preduzećima, koja su se iznenada iz “porodičnog srebra” pretvorila u balast kojeg se treba što prije riješiti. Među “sretnim dobitnicima” našla se i Fabrika duhana Sarajevo, u kojoj je država sa 39,9 posto još uvijek pojedinačno najveći dioničar dok je preostalih 60,1 posto vlasništva u rukama preostalih 2.139 dioničara. Vlada FBiH proteklih godina uporno je odbacivala ideju o privatizaciji svog udjela navodeći kao krunski argument da je riječ o profitabilnoj kompaniji, koja donosi pare u budžet, da bi iznenada, suočena sa prazninom u budžetu iznenada promijenila mišljenje. Prodaja državnog kapitala u FDS nije sama po sebi problem, niti loša odluka, već činjenica da do nje dolazi prekasno, u trenutku kada se domaća duhanska industrija kreće prema uraganu koji će je zbrisati sa lica zemlje.

Da su pušačima u zapadnom svijetu, Evropi i SAD, kao i njihovim dilerima, odbrojani dani jasno je već desetak godina. Frontalni napad na pušače u vidu zabrana pušenja do povećanja posebnih poreza na cigarete, drastično je smanjio broj kupaca cigareta koji su prisliljeni na povlačenje u duboku ilegalu. Nije trebalo biti izuzetno pametan da bi se zaključilo kako ovaj trend neće zaobići ni BiH, prije ili kasnije, što znači da domaće ovisnike o nikotinu neizbježno očekuje scenario već viđen u ostatku Evrope i SAD gdje pušenje postaje zabranjeno praktično u svim zatvorenim prostorima, od kafića, restorana pa do svih preostalih javnih prostora. Kako su već pokazala iskustva iz ostatka Evrope, sužavanje manevarskog prostora gdje pušači mogu slobodno upražnjavati svoj porok, na ulicu i vlastitu kuću, dovodi do smanjenja broja pušača i smanjene prodaje cigareta. Drugi puno bitniji argumenat kojim se pušači podstiču na odvikavanje od pušenja je drastično povećanje posebnog poreza na cigarete koji podjednako opterećuje cijenu i najjjeftinijih kao i onih najskupljih cigareta. Konačan rezultat je da na koncu razlika u cijeni između “krdže” i najkvalitetnije cigarete postaje minimalna, što najskuplje i najpopularnije marke čini privlačnijim, jer razlika u cijeni postaje minimalna.

U takvoj utrci za preostale pušače redovito pobjeđuju najveće svjetske duhanske kompanije koje sebi mogu priuštiti luksuz minimalne zarade do uklanjanja preostale lokalne konkurencije. Veliko prestrojavanje na regionalnom tržištu cigareta počelo je još 2003. godine kada je multinacionalna kompanija Philip Morris, koja u svom arsenalu ima i jednu od najpopularnijih svjetskih cigareta, Marlboro, kupila Duvansku industriju Niš u procesu privatizacije i pretvorila je u svoj glavni regionalni proizvodni centar. Logika Phillip Morrisa je bila jednostavna, čemu na malom i rascjepkanom balkanskom tržištu imati proizvodnju u svakoj državi pojedinačno kada je puno jeftinije proizvoditi sve na jednom mjestu a potom samo distribuirati po regiji. Prva žrtva bio je hrvatski Adris iz Rovinja , koji je ubrzo izgubio dotadašnju licencu za proizvodnju Marlbora. Iznenada, u Rovinju su se našli usred bitke gdje su se sa lokalnim brendovima cigareta morali boriti protiv puno jačeg i moćnijeg protivnika, sa promjenljivim uspjehom, ali bez velikih izgleda za definitivnu pobjedu u ovom ratu. Iako je proizvodnja cigareta profitabilan posao, u Adrisu su odavno postali svjesni da dugoročne perspektive nema od same proizvodnje cigareta, pa su sistematski ostvareni profit počeli ulagati u turizam pripremajući se tako za budućnost kada će novca od prodaje cigareta biti sve manje. Sličnu strategiju primjenjuju i najveće svjetske kompanije za proizvodnju cigareta svjesne da se tržište cigareta u Evropi i SAD smanjuje iz dana u dan, pa su svoje poslovanje proširile i na brojne drugu djelatnosti nevezane za cigarete. U čitavoj priči o duhanskoj industriji čini se da jedino sarajevski FDS nije svjestan onoga što se dešava u njegovom bližem i širem okruženju, živeći u dubokoj prošlosti kada su cigarete bile sigurna i visoko profitabilna zarada. Očigledno da je pušenje štetno po zdravlje te da prouzrokuje ozbiljne posljedice, u ovom slučaju opasno sljepilo koje je pogodilo kako menadžement FDS tako i pojedinačno najvećeg vlasnika, Vladu FBiH.

Povećanje posebnog poreza na cigarete od početka ove godine već je smanjilo razliku u cijeni između najskupljih uvoznih cigareta i najjeftinijih cigareta iz FDS na jednu marku po kutiji, a ova razlika će se u narednih par godina nastaviti smanjivati, što neće proći bez posljedica po prihod FDS. U FDS su proteklih godina takođe pokušavali sa investiranjem u druge djelatnosti, ali je svaki od ovih pokušaja završavao katastrofalno rezultirajući dodatnim troškovima i gubicima umjesto zaradom. Prema poslednjim dostupnim podacima, na kraju 2009. godine FDS je imala vlasnički udio u sedam kompanija, FDS Hotel Babanovac d.d. Vlašić, Univerzalpromet Tuzla, Duhan - Zenica, sarajevska Vakufska Banka, Privredna banka Sarajevo, IF Bonus i Remontmontaža Tuzla. Na žalost, sudeći po finansijskim izvještajima FDS, za ovu kompaniju bi izgleda bilo bolje da nije ni ulagala novac u druge kompanije u djelatnosti jer su u konačnici ova ulaganja samo donosila gubitak. U 2008. godini rezultata ulaganja u povezane i pridružene kompanije bio je minus od 2,1 milion maraka dok je u 2009. godini ovaj gubitak bio “samo” 124 hiljade maraka. Iako je uprkos svemu u proteklim godinama FDS iskazivao značajan profit, pojedinačno najveći dioničar, država nije vidjela preveliku korist od toga, jer je dobar dio profita, 43 miliona maraka, zadržan odnosno nije ispalćen dioničarima, pokazuje finansijki izvještaj za 2009. godine.

Sada kada je Vlada FBiH najavila da namjerava prodati svojih 39,1 posto vlasništva u FDS, prema trenutnim cijenama na Sarajevskoj berzi, uz cijenu od oko 84 marke po dionici, za svoj udio bi mogla dobiti oko 43 miliona maraka. Odluka o izlasku države iz duhanskog biznisa nije loša, pogotovu kada se ima u vidu ne baš blistava budućnost ovog biznisa. Jedini problem je što dolazi četiri godine prekasno. Početkom juna 2007. godine cijena dionice FDS na sarajevskoj berzi bila je rekordnih 438,9 maraka pa je u tom trenutku udio države vrijedio 181 milion maraka, što je 140 miliona maraka više nego danas. Da je pušenje štetno za zdravlje ljekari su utvrdili odavno, a doprinos Vlade FBiH modernoj nauci je da nestručno bavljenje tvornicama cigareta po budžet ima još opasnije posljedice. Kao što zakon zabranjuje prodaju cigareta maloljetnicima, možda bi bilo dobro istim zakonom zabraniti i petljanje u prodaju fabrika duhana osobama koje prodaju za 180 miliona maraka smatraju lošim potezom, da bi četiri godine kasnije ushićeno istu robu nudili za 40 miliona maraka, tvrdeći da prave “posao stoljeća”.