Kosovska pisma: Ubrzana proizvodnja historije

Adriatik Kelmendi

Sir Winston Churchill je jednom rekao da Balkan proizvodi mnogo više historije, nego što je može konzumirati. Ova poznata rečenica nekadašnjeg britanskog premijera oduvijek mi je zvučala pomalo prepotentno, posebno jer ju je izgovorio jedan od lidera bloka jakih zapadnih država, koje su veoma često miješale prste u mnoga zbivanja balkanskog klupka. Otprilike kao kad neko, ponosan na svoju superiornu poziciju, daje sebi za pravo da ocjenjuje djela nekog drugog, kojeg sagledava s visine. Konačno, nije li činjenica da i zapadne države proizvode mnoštvo senzacionalnih događaja, koji se mogu označiti kao historijsko preopterećenje? Jedno je sigurno, ova izreka britanskog državnika postala je kliše u širokoj upotrebi, kojem se pribjegava svaki put kada neki političar, diplomata, pisac ili novinar želi da ono što govori o Balkanu zvuči pametno i promišljeno.

Kako bilo, najmlađa republika na Balkanu, Kosovo, potrudila se da u ovih posljednjih 10-12 godina proizvede stvarno mnogo historije. Ti su događaji bili, ponekad, nezamislivi i nepredvidivi, a neki i sa karakteristikama - čuda. Toliko ih je mnogo da smo često mislili o tezi Sir Churchilla - koja se, međutim, nije pokazala kao sasvim točna. Naime, na neki je način svu tu proizvedenu historiju Kosovo uspelo nekako da konzumira. Čak i bez mnogo nerješivih ili nepopravljivih problema. Evo nekih primjera iz novije historije:
1. NATO Alijansa je zbog Kosova pokrenula najveću vojnu akciju na tlu Evrope a protiv Miloševićevog ostatka Jugoslavije. Čak 19 najmoćnijih država na svetu, od kojih 11 sa direktnim doprinosom na čelu sa svjetskom supersilpom, SAD, poduzelo je 38.000 borbenih letova, da bi pomogli oko dva milijuna Albanaca na Kosovu. Kampanja je lansirana bez suglasnosti Vijeća Sigurnosti UN i uz protivljenje Rusije.
2. Na Kosovu je, pod vodstvom NATO, angažirana jedna od najvećih mirovnih misija - 50.000 vojnika, pod nazivom KFOR.
3. Na Kosovu je ubijeno oko 15.000 ljudi. Protjerano je oko milijun ljudi, što je ujedno bila najveća deportacija u Evropi od Drugog svjetskog rata. Oko 90 posto njih vratilo se na Kosovo tokom prvih sedmica od oslobođenja, što je vjerojatno i najbrži povratak izbjeglica u historiji.
4. Na Kosovu se nalazi najveća administrativna misija UN, pod nazivom UNMIK.
5. Prvi lokalni izbori prošli su bez ijednog incidenta. Posle njih održani su i parlamentarni izbori, što su ujedno i prvi prihvaćeni izbori na Kosovu kao teritoriji pod međunarodnim protektoratom.
6. Tri najveće partije - Demokratski Savez Kosova (LDK, Ibrahim Rugova), Demokratska Stranka Kosova (PDK, Hashim Thaçi) i Savez za budućnost Kosova (AAK, Ramush Haradinaj) - pristaju na suradnju i formiraju prvu vladu.
7. Martovski neredi - 17. i 18. marta 2004. - vratili su u fokus nedovršeno pitanje Kosova, za koje je svet izgubio interes, posebno posle terorističkih napada u SAD 2001, u kojima je inače život izgubilo i 11 Albanaca i 9 Srba.
8. Formirana je prva "neprirodna" koalicija, LDK-AAK. Sa samo 7% glasova osvojenih na izborima, AAK dobiva funkciju premijera.
9. Ramush Haradinaj je primoran da podnese ostavku sa funkcije premijera i odlazi u Hag, budući da ga Međunarodni Tribunal sumnjiči za ratne zločine. Premijer, sa amanetom, postaje Bajram Kosumi.
10. Umire Ibrahim Rugova, predsjednik Kosova. Desetine državnika sa svih strana sveta prisustvuju pogrebnoj ceremoniji.
11. Agim Çeku smjenjuje Bajrama Kosumija na mjestu premijera Kosova. Komandant Kosovskog zaštitnog korpusa, Çeku nije učestvovao na izborima. Također, Kolë Berisha postaje predsjednik parlamenta, umjesto popularnog Nexata Dacija.
12. Kosovo postaje glavna tema Vijeća Sigurnosti Ujedinjenih Nacija. Vijeće će održati nekoliko posebnih sjednica o Kosovu tokom pregovaračkog procesa vezanog za status Kosova.
13. Dvije osobe su poginule a na desetine je ranjeno tokom demonstracija koje je organizirao Pokret "Vetëvendojse" (samoopredjeljenje). Utvrđeno je da su rumunjske policijske snage u okviru Unmika reagirale bez naređenja kada su upotrijebile nedozvoljenu municiju, ali su ove jedinice napustile Kosovo i za njihove akcije niko nije odgovarao.
14. Ponovo se formira "neprirodna" koalicija, PDK-LDK, pošto LDK po prvi put gubi na izborima.
15. Najmoćniji čovjek svijeta, američki predsjednik George W. Bush, zaklinje se da je došlo vrijeme da Kosovo postane nezavisna država. Obećanje je ispunio tokom svog mandata.
16. Kosovo proglašava "jednostranu" nezavisnost. Ubrzo, priznanje nove realnosti stiže iz niza najmoćnijih zemalja sveta, dok se Rusija ali i neke zemlje-članice EU oštro protive. Ponovo, Kosovo je visoko na spisku neslaganja među supersilama, SAD i Rusije.
17. Jedan dio Kosova ostaje izvan prištinske administracije dok se na čelu te oblasti nalaze "paralelne strukture", iako je zemlja već proglasila nezavisnost i suverenitet na cijelom teritoriju. Srbi nastavljaju sa neredima i pale dva granična prijelaza. Tokom nereda, jedan ukrajinski policajac iz sastava Unmika gubi život.
18. Ramush Haradinaj ponovo putuje u Hag, ali sada sa funkcije opozicionog lidera u prvom ponovnom suđenju koje je ikada organizirano u Tribunalu za ratne zločine.
19. U Međunarodni sudu pravde stiže pitanje o zakonitosti proglašenja nezavisnosti Kosova, kao najveći problem kojim se ovaj sud ikada bavio. Sud odlučuje da Kosovo nije prekršilo međunarodno pravo kada je proglasilo nezavisnost.
20. Generalna skupština Ujedinjenih Nacija usvaja prvu Rezoluciju sa kojom se slažu i Kosovo i Srbija i Evropska Unija.
21. Presjednik Kosova, Fatmir Sejdiu, daje ostavku, pošto Ustavni sud presuđuje da je Sejdiu prekršio Ustav zato što je istovremeno držao dvije funkcije - onu predsjednika Kosova i lidera partije.
22. Ministri Demokratskog Saveza Kosova (LDK), u roku od nekoliko sati, povlače se iz Thaçijeve Vlade, pa funkcije ostaju upražnjene.
23. Parlament izglasava nepovjerenje Thaçijevoj Vladi, sa glasovima i same Thaçijeve Demokratske Partije, kao i dvije opozicione stranke. Druge dvije parlamentarne stranke, u opoziciji, LDK i AAK ne glasaju o povjerenju.
24. Po prvi put, Kosovo se sprema za izvanredne izbore, zakazane za 12 decembar.
...
Meni je dosta - a vi biste mogli ovoj listi dodati još koji primjer. I, kako sada da ne kažemo da je Churchill bio u pravu? S druge strane, činjenica je da Kosovo uspijeva konzumirati svu ovu hiper-proizvodnju historije i to bez mnogo komplikacija. Nešto kao progresivna imunizacija. Svakako, živimo u veoma interesantnim vremenima. Što drugo reći?! :)

*Autor je glavni i odgovorni urednik KTV Kohavision i kolumnista dnevnog lista Koha Ditore