![]() |
||
|
Obama
mora Pekingu saopćiti neugodne istine
Fred Bergstein Kako
međunarodni političari nisu uspjeli postići napredak o ključnom pitanju
globalne neravnoteže, Amerika nema alternativu, već suočiti se sa Kinom.
Privatno, ali odmah, Washington mora obavijestiti Peking da će ga označiti
kao valutnog manipulatora, i podržati usvajanje zakonodavstva koji će
tu manipulaciju tretirati kao izvozne stimulanse, te to pitanje otvoriti
pred Svjetskom trgovinskom organizacijom (STO), ako Peking ne omogući
brzo i značajno povećanje juana, kineske valute.
Obnovljeni rast vanjskotrgovinskih neravnoteža dvije glavne ekonomije svijeta predstavlja najveći rizik.Višak Kine opet se penje dok vlasti u Pekingu pooštravaju monetarnu politiku zbog zabrinutosti oko pregrijavanja. Tako usporavaju svoju rapidnu ekspanziju djelomično na štetu drugih zemalja i usporavanja globalnog rasta. Umjesto toga one bi trebale pustiti svoju valutu da raste i ograničiti smanjenje domaće potražnje. To bi obuzdalo inflaciju i neutraliziralo neminovno opadanje trgovinskih viškova. Američki rast proizvodnje je prepolovljen u posljednjih šest mjeseci obnavljanjem naglog jačanja deficita tekućeg računa. Federalne rezerve (američka centralna banka) su u drugom krugu kvantitativnog ublažavanja krize i za očekivati je nastavak nekog oblika smanjenja poreza kao napora u postizanju ravnoteže za omogućavanje povećanja domaće potražnje - ali te mjere možda neće imati efekta. Dakle, rebalansom strategija kreće se u pogrešnom smjeru. Veliki američki budžetski deficit i mjere federalnih rezervi su zamijenile američki privatni sektor kao "potrošača u krajnjoj nuždi", a trgovina više ometa nego predvodi oporavak. Kineske zalihe rasle su brže u posljednjem kvartalu nego ikada prije. Njihov globalni trgovinski suficit za posljednjih šest mjeseci za 50 posto je viši od prošlogodišnjeg. Trgovinska neravnoteža između dvije zemlje je nedavno dostigla rekordni nivo. U srednjoročnom periodu, ovaj model će dovesti do daljeg povlačenja iz otvorene trgovine i slobodnih financijskih tokove. Dugoročno, širenje neravnoteže će posijati sjeme obnavljanja krize. Ogroman kapital koji ističe iz viškova u zemlje sa deficitom, od Njemačke do eurozone na periferiji, kao i iz Kine u Ameriku, pomogao je stvoriti labave monetarne uvjete koji potiču neodgovorna kreditiranja koja su dovela i do Velike recesije. Najefektniji način za predsjednika Baraka Obamu da ukloni zastoj je da započne sa usvajanjem ozbiljne strategije za reformu američkog budžeta kao što je predložio i kopredsjedavajući njegove Fiskalne komisije, koji s pravom insistira na ambicioznom programu smanjenja deficita. Samo takva inicijativa će uvjeriti druge zemlje da su SAD u ozbiljnom rebalansu ekonomije i tako ih uvjeriti da i oni urade rebalans. To bi za Ameriku predstavljalo i moralni preporod i priznanje. Politički konflikt sa Kinom sada se igra na tri fronta. Predstavnički dom je donio zakon o autoriziranim kompenzacijskim carinama protiv izvoznih subvencija kreiran zbog vještački niskog deviznog kursa, kao što je slučaj sa Kinom. Senat samo treba da uvrsti ovaj zakon u one koji su pod "moranje", kao što je nastavak smanjenja poreza, i on će pasti na Obamin sto na gotovo siguran potpis. Drugi odgovor bilo bi stvaranje široke koalicije da se Kina dovede do STO i njenih pravila “koja zabranjuju zemljama da poduzimaju kursne mjere koje frustriraju i štete međunarodne sporazume". Drugi front je sljedeći izvještaj Trezora o deviznoj praksi, čije je objavljivanje za 15. oktobar odloženo, zbog sakupljanja daljih dokaze o kineskim namjerama u valutnoj politici i samita Grupe 20. Ishod sastanka G-20 u Seoulu bio je minimalan, a prosječna vrijednost juana je oslabila jer je Kina najavila "veću fleksibilnost" još u junu. Tako da Trezor u izvještaju mora odrediti Kinu (i nekoliko drugih zemlja ), kao manipulatore, kao što je Obama to gotovo i učinio javno, nakon Seula. Zatim, tu je posjeta Hu Jintaoa, kineskog predsjednika, Washingtonu u januaru - iako je teško očekivati da se on i Obama mogu dogovoriti oko onoga o čemu se nisu mogli suglasiti na G20 samitu. Samit G20 samo je pojačao svađu oko valuta i trgovine, više nego što je pomogao u traženju rješenja. Gospodin Obama mora lično obavijestiti Kinu da će je njegova administracija označiti kao "manipulatora", podržati nove zakone zbog toga te staviti Kinu na dnevni red STO, osim ukoliko ne omoguće rast juana znatno prije posjete Hu Jintaaoa Washingtonu. Kinezi verbalno kažu da nikada neće reagirati pod pritiskom iz inostranstva, ali su i otkrili da će to učiniti samo pod takvim pritiskom. Svjetska ekonomija će proći mnogo bolje uz predloženu strategiju. Fred Bergesein je direktor Instituta Peterson
za međunarodnu ekonomiju |
|