Prednost ljevorukih: nije lako biti lijevi

Milan Bakić

Statistika pokazuje da osobe koje su ljevoruke imaju veće šanse da postanu schisophrenici, alkoholičari, delinkventi, disleksičari, također imaju veće šanse da obole od Crohnova bolesti i ulceroznog kolitisa, skloniji su i mentalnim oštećenjima. Oni također imaju veće šanse umrijeti mladi, kao i upasti u neku nevolju. Dakle, ukoliko teorija evolucije diktira opstanak najsposobnijih među nama, kako to da ljevoruke osobe još uvijek preživljavaju? Prema novim teorijama, ono što smo do sada bili skloni promatrati kao nedostatak ljevorukih osoba (i životinja) i ono što ih čini drugačijim, u stvari može biti njihova prednost. Francuski znanstvenici nedavno su otkrili da postoji neproporcionalno veliki broj ljevorukih sportaša koji napreduju bolje od ostalih u pojedinačnim sportovima, kao što su bejzbol (Baby Ruth), tenis (John MacInroe) i boks (Oscar De La Hoya ili fiktivni Rocky Balboa). Charlotte Foire i Michael Raymond sa Sveučilišta u Montpellieru u Francuskoj došle su do istog zaključka, da se uspjeh ljevorukih sportaša može objasniti time što su ljevoruke osobe bile uspješnije u prvobitnim nadmetanjima – za život. To znači da je, u vremenima kada je borba bila važan dio preživljavanja i pobjede nad rivalom, ljevak bio česta pojava.

Evo teze: Većina ljevorukih osoba prihvatila bi se potući s dešnjacima (tako je otkada su dešnjaci u većini), dok većina dešnjaka nije spremna boriti protiv nekoga tko preferira pristup s lijeve strane. Prednost: ljevica. „Činjenica da su ljevoruke osobe rijetke znači da one imaju prednost nepredvidljivosti“, kaže Foire. Da bi dokazali svoju teoriju, Foire i Raymond proveli su istraživanje u devet društvenih grupacija na pet različitih kontinenata. Kombinirajući direktno promatranje i postojeće podatke, oni su došli do broja ljevorukih osoba u svakoj populaciji. Oni su također gledali i stopu ubojstava, pretpostavljajući da one zajednice s većom stopom ubojstava imaju više ljevorukih osoba. Više nasilja, više šanse za njihove ubojite ruke, ili neko drugo oružje, i više šanse da ljevoruke osobe dospiju na vrh.

Među ovim uzorcima, našli su snažnu potvrdu za ideju da su, bar u primitivnim društvima s višim razinama nasilja, ljevaci uspijevali. Primjerice, kad su izdvojili jednu grupaciju u Zapadnoj Africi, gdje je stopa ubojstava iznosila samo 0.013 na 1.000 stanovnika godišnje, samo 3,4 posto stanovništva je bilo ljevoruko. Podaci iz Indonezije, u međuvremenu, gdje su zabilježena tri ubojstva na 1.000 ljudi godišnje, pokazuju da je 27 posto stanovništva ljevoruko. Druga istraživanja ukazuju da ljudi nisu jedina vrsta kod koje se manjina favoriziraju određenim specifičnostima. Ekvivalent ljevorukosti primijećen je kod čimpanzi, žaba, čak i među nekim vrstama riba. Favoriziranje jedne strane, rezultanta nečeg što se zove lokalizacija u mozgu, nekada se smatralo kao jedinstvena ljudska osobina povezana s jezikom. Sposobnost govorenja dolazi uglavnom iz lijeve sfere mozga, tako da ova pretpostavka podrazumijeva povećanje motoričkih sposobnosti na suprotnoj, odnosno desnoj strani. Kod motoričkih sposobnosti, aktivnosti na jednoj strani odgovaraju suprotnoj strani mozga. Dakle, ovim se može objasniti zašto su od 70 do 90 posto ljudi dešnjaci.

Ali u posljednje vrijeme, oni koji proučavaju životinje pronašli su nedostatke ovoj zamisli, bar kada je riječ o životinja. William Hopkins, psiholog na Emory University’s Yerkes National Primate Research Center, primijetio je da većina čimpanzi koristi desnu ruku za brojne funkcije, od bacanje lopte do vađenja kikiriki putra iz tube. Pored toga, on i njegovi kolege povezale su ove sposobnosti sa sferom mozga zaduženom za motoričke sposobnosti, a ne jezik. Hopkins dalje naglašava da čimpanze nemaju jezik, pa zašto bi onda većina čimpanzi bila desnoruka? Kao što osobe koje su u manjini kada je u pitanju ova sposobnost (ljevorukost) to ima svoje prednosti. „Prednost postoji na individualnom nivou“, rekao je Giorgio Vallortigara, psiholog na Sveučilištu u Trstu. „Prednost je primjetna samo dok je manjinske grupe ostaju manjinske. Ukoliko se broj pojedinaca koji dijele tu sklonost približava većini, prednost se gubi.“

Vallortigara je proučavao kako to funkcionira kod nekih vrsta ribe. Neke ribe plivaju u velikim grupama, ili jatu. Onima koje putuju u jatu pružena je dodatna zaštita od predatora. Većina riba u jatu dijele istu tendenciju da drže na oku jednu ili drugu stranu za predatora i da pobjegnu u određenom pravcu, ukoliko im zaprijeti opasnost. One ribe koje su u manjini i koje su jednostrane, u međuvremenu će vjerojatno gledati na drugi način i pobjeći u suprotnom smjeru. Iako ove ribe gube na sigurnosti, one dobivaju prednost nepredvidljivosti; predator ne očekuje da će se kretati u suprotnom smjeru od grupe. Slični primjeri uočljivi su među pticama i žabama. U svakom slučaju one individue koje koriste neobičnu stranu pronaći će neka rešenja, bilo da će iznenaditi predatora s pravcem svog leta ili će pronaći način da izbjegnu većinu. Ipak, istraživači ukazuju da, bar među ljudima, genetika nije jedini faktor koji stoji iza ljevorukosti.

Dokazano je da postoji veza između traume tokom perioda gestacije ili tokom porođaja, kao i starosnog doba majke i tzv. patološke ljevorukosti. Brojke pokazuju da kod majki koje su imale preko 40 u trenutku rođenja njihovog djeteta postoje za 128 posto veće šanse da rode ljevoruke bebe od žena u 20-tim. „Ovu sposobnost kontrolira mnogo putova u mozgu i ako bilo koji od ovih putova zaluta negdje tokom perioda gestacije, ona postaje neka vrsta ruskog ruleta“, rekao je Stanley Coren, psiholog na University of British Columbia i autor knjige „Sindrom ljevorukosti“. „Vjerujemo da ovo vrijedi za polovicu populacije ljevorukih“.

Moglo bi biti da je ova rana trauma također okidač za zdravstvene probleme vezane za ljevorukost. Coren ukazuje na dvojicu čuvenih ljevaka, predsjednike Billa Clintona i Georga H.V. Busha, kao dokaz. Obojica su imali dugačku povijest stresa i imaju zdravstvene probleme. Sa druge strane, kao što bi mnoge ljevoruke osobe istakle, ljevorukost također podrazumijeva i intelektualno junaštvo. Ispitivanja koja je proveo Alain Shirleman iz St Lawrence University in New York pokazuju da je bilo više ljevorukih osoba s IQ preko 140 od desnorukih osoba. Poznati ljevoruki mislioci u povijesti od Alberta Einsteina preko Isaca Newtona do Benjamin Franklin predstavljaju njihove najistaknutije primjere.

Kao što Hopkins tvrdi, ljevoruke osobe zauzimaju ekstreme kada su u pitanju zdravlje i sposobnosti. „Ljevorukost čini osobe istovremeno izuzetno nadarenim i vrlo ugroženim“, rekao je Hopkins. „Mi ostali formiramo sredinu…“