Princip nepoznate neizvjesnosti

Petar Grabovac

Bivši američki ministar obrane Donald Henry Rumsfeld obično nije prvi čovjek koga se sjetimo kada se spomene analiza rizika, ali možda će ga povijest zapamtiti kao neku vrstu proroka. Njegova opaska o „nepoznatim nepoznanicama“ bila je izvrgnuta ruglu kao besmisleno obmanjivanje javnosti, ali pažljivija analiza pokazuje da je imao pravo. Jedna je stvar prepoznati rupe i nejasnoće u svom poznavanju neke situacije, a potpuno druga shvatiti da nepredviđene okolnosti mogu promijeniti sliku događaja. Kao i druge ljudske aktivnosti, i ekonomija u velikoj mjeri ovisi o nepoznatim nepoznanicama – ali se one u donošenju ekonomskih odluka često miješaju s poznatim nepoznanicama. Financijska spekulacija je po svojoj prirodi rizična. Ali prava opasnost nije u samom riziku, već u činjenici da vrlo složeni proračuni rizika u ekonomskoj teoriji, čiji su autori za to osvajali Nobelove nagrade, stvaraju dojam da se rizik može kontrolirati. O razlozima posljednje financijske krize govorilo se mnogo, a jedna od najzastupljenijih teorija je da je kriza nastala zbog neadekvatne procjene rizika. Tako bismo mogli zaključiti da je predviđanje ekonomske budućnosti nemoguć zadatak. To tvrdi Nassim Nicholas Taleb u svojoj utjecajnoj knjizi Crni labud, čija je glavna teza da se veliki ekonomski potresi nikada ne mogu predvidjeti, i da se dešavaju mnogo češće nego što se obično misli.

Kako da ljudi koji još uvijek rade na financijskom tržištu shvate ovu pesimističnu poruku? U svom radu objavljenom na web-siteu http:// arXiv.org , Andrew Low i Mark Miller sa Sloan School of Management u Cambridgeu poručuju kako je ekonomistima koji se bave neizvjesnošću potrebna općenitija klasifikacija rizika – slična čuvenoj Rumsfeldovoj klasifikaciji. Na taj način bi se, kako oni tvrde, procjena rizika u ekonomiji približila procjeni neizvjesnosti u prirodnim znanostima. Tada će postati jasnije u kojim je slučajevima ekonomska teorija pouzdan oslonac za planiranje i predviđanje, a u kojima nije. Sadašnji ekonomski pristup neizvjesnosti, pišu Low i Miller, pati od ljubomore prema fizici. „Kvantitativne aspiracije ekonomista i financijskih analitičara se godinama temelje na uvjerenju kako je moguće stvoriti modele ekonomskih sistema koji bi bili precizni kao oni u fizici.“ Mnoge osnovne teorije u suvremenoj ekonomiji imaju direktno polazište u fizici. Jedan od glavnih tvoraca suvremene ekonomije, Paul Samuelson, priznao je da je njegova najznačajnija knjiga, Osnove ekonomske analize, objavljena 1947, inspirirana radom matematičkog fizičara Edvina Bidwella Wilsoan, učenika utemeljitelja statističke fizike Josiah Willard Gibbs . Kada je Samuelson formulirao svoje ideje, fizičari su shvatili da se neizvjesnost u termalnom šumu može opisati kao normalna ili Gausova raspodjela fluktuacija (zvonasta krivulja). Ekonomisti moraju shvatiti da postoje neizvjesnosti koje njihovi modeli ne mogu registrirati.

Ekonomisti još od šezdesetih godina prošlog stoljeća znaju da postoje različite fluktuacije u cijenama roba. One se ne mogu podvesti pod Gausovu raspodjelu i imaju veću proporciju velikih devijacija u usporedbi sa zvonastom krivuljom. I pored toga, mnoge ustaljene ekonomske teorije ne uzimaju u obzir ovo odstupanje od Gausovog modela, prije svega poznata Black-Scholes formula, koju koriste trgovci za izračunavanje cijene koju trebaju platiti kada trguju takozvanim opcijama. Nespretno statističko baratanje ekonomskim fluktuacijama nije toliko ozbiljan problem u usporedbi s nesposobnošću trgovaca i menadžera da razlikuju fluktuacije koje se mogu predstaviti nekim modelom od onih kvalitativnijih – nesposobnošću da razlikuju, kako bi rekli Low i Miller, traderske odluke (za koje je potrebna matematika) od poslovnih odluka (za koje je potrebno iskustvo i intuicija). U uobičajenom shvaćanju ekonomskih fluktuacija, recimo da ih izazivaju „vanjski“ utjecaji na tržište, kao što su politička dešavanja, ima pomalo istine. Ove eksterne varijable mogu se ukalkulirati. Ali neizvjesnost koja se ne može smanjiti, tvrde Low i Miller, „ne može se predstaviti kvantitativno, mada ima mnogo utjecaja na rizike i dobitke u kvantitativnim strategijama“. Oni predlažu univerzalnu kategorizaciju neizvjesnosti koja važi za sve sustave: fizičke, ekonomske ili političke. Mogućnosti se kreću od potpuno determinističke izvjesnosti, čiji je primjer Newtonova mehanika (ako imate jednadžbe, možete savršeno precizno predvidjeti budućnost) preko sistema koji se moraju predstavljati statistički zbog nepotpunog poznavanja determinističkih procesa (primjerice bacanje novčića), do „neumanjive neizvjesnosti“.

Ovaj posljednji tip neizvjesnosti autori opisuju kao „stanje potpunog neznanja koje se ne može ispraviti dodatnim podacima, suvremenijim statističkim metodama, bržim računarima ili dužim razmišljanjem“, što je nešto slično „nepoznatoj nepoznanici“. U fizičkim sistemima ima više ove gornje neizvjesnosti, a u društvenim sustavima više ove donje, nemjerljive. Autori smatraju da je ovo značajnije od pukog nabrajanja kategorija, jer pruža okvir za razmišljanje o neizvjesnosti. „Može se 'vjerovati' modelu s jednog kraja skale, ali ne i modelu sa drugog,“ navode oni. To je kao kada kažemo da više vjerujemo dnevnoj vremenskoj prognozi nego mjesečnoj. Oni također daju nacrt ideje za neke od kompliciranijih nepoznanica, primjerice, kada se kvalitativno različiti modeli mogu primijeniti na ponašanje tržišta u različitim periodima i pod različitim okolnostima.

Predlažu da se više pažnje posveti postdiplomskom školovanju ekonomista, kako bismo imali informiranije kadrove, koji su svjesniji ograničenja suvremenih ekonomskih modela, poput onih koji obračunavaju očekivani dnevni profit od investicija na „normalnom“ tržištu. Autori ukazuju i na opasnost prepuštanja odluka o upravljanju kompanijama financijskim analitičarima koji su uvjereni da njihovi modeli mogu predstaviti svaki ekonomski rizik. Ali da bi se zaista eliminiralo pogubno lažno samopouzdanje ekonomske teorije, svi studenti ekonomije trebaju naučiti lekciju o tome da se modeli mogu primjenjivati samo na određene i vrlo ograničene vrste neizvjesnosti.