Lako, jeftino i efikasno prislušivanje

Jagoda Radojčić

Paranoju oko prisluškivanja danas imaju samo krajnje neupućene osobe. Svatko tko posjeduje najelementarnije znanje o dosezima suvremene tehnologije zna da je prisluškivanje praktički nemoguće izbjeći. Priče o različitim efikasnim modelima zaštite od špijuniranja u pravilu iz sasvim komercijalnih razloga lansiraju različite kompanije nastojeći plasirati na tržište svoje nove proizvode i usluge. Rasprave koje s vremena na vrijeme provale u javnost o mogućnostima prisluškivanja samo tzv. „pametnih“ telefona, osim što odražavaju temeljito nepoznavanje materije, dodatno zamagljuju pravu sliku. Normalno da vas prisluškuju. Svaki telefonski razgovor, svaka SMS poruka ostaje trajno zabilježena na bar 15-ak mjesta širom planete i njoj u svakom trenutku može pristupiti najmanje 50-ak službi i agencija iz zemlje i svijeta i takva je situacija bila manje-više nepromijenjena posljednjih 15, 20 godina. Broj prisluškivača se u međuvremenu širio i na privatni sektor.

I dok su fiksni telefoni služili kao jednostavni prislušni uređaji preko kojih se mogla slušati cijela prostorija još u Staljinovom SSSR-u, mobilna telefonija je donijela niz dotad neslućenih mogućnosti: preko mobilnog uređaja je moguće vrlo precizno locirati osobu, prisluškivati je danonoćno bio telefon uključen ili ne, kopirati sve fileove iz mobilnog uređaja, ubacivati se u druge uređaje, koristiti ga, zloupotrebljavati na mnoštvo vrlo inventivnih načina. Priče o tome kako netko mora fizički prići mobilnom uređaju i u njega ugraditi maliciozni softverski program, su besmislene. Legende o Filipincima koji iz Filipina „hladno“ prisluškuju Nijemce, a da nikakve dodatne opreme u Njemačkoj nemaju, ili priče o britanskim prisluškivanjima Rusa, i obrnuto, bile su zanimljive nekom prije desetljeća, dva.

Problem je počeo onog trenutka kad se prisluškivanje „demokratiziralo“ pa čovjeka uz uobičajene prisluškivače iz službi, policije, domaćih i inozemnih agencija, velikih kompanija itd. danas mogu po vrlo pristupačnim cijenama prisluškivati doslovce svi kojima takva aktivnost nije dosadna. Bez ikakvih specijalnih znanja. Isprva je počelo s profesionalnim uređajima koje se može nabaviti na slobodnom tržištu. (Radoznalcima toplo preporučujem da se propitaju za vrlo kvalitetne proizvode tvrtki poput „Comverse Infosys“, „Syborg Informationssysteme“, „Netline Technologies“, „Rohde & Schwarz“, „Digital Directional Finder“ itd. itd.) Njihovi kvalitetniji uređaji omogućavaju istovremeno prisluškivanje (neki vole umjesto te ružne riječi koristiti deminutiv – „nadzor“) više desetina tisuća mobilnih telefona.

Ali, tko će danas zaustaviti daljnju demokratizaciju prisluškivanja? Najjednostavnije programe za špijuniranje mobitela moguće je nabaviti besplatno na Internetu (free download). Nešto kompleksniji su dostupni na eBayu po cijeni od 4 dolara naviše. Što, primjerice, može program od 4 dolara? On omogućava praćenje kretanja žrtve na karti, presretanje dolaznih i odlaznih SMS-ova, pregled popisa poziva i pozive telefonskih brojeva, snimanje svih njezinih telefonskih razgovora, preuzimanje i dodavanje fotografija i drugih sadržaja. Uz aplikaciju koja se može kupiti za dodatna 2,5 dolara (neki tvrde da se može nabaviti i jeftinije), moguće je daljinski uključiti mikrofon na mobilnom telefonu i nesmetano slušati sve razgovore oko telefona. Logistika koja ide uz programe (služba koja vas 24 sata dnevno navodi ukoliko nešto s kupljenim programima „ne štima“) je savršeno organizirana preko besplatnih telefonskih linija iz Indije. Kupcima su dostupni i drugi, vrlo jeftini programi, poput onog namijenjenog najmlađim korisnicima: u trenutku uspostave razgovora „špijunski mobitel“ odašilje SMS-poruku te pozivom na mobitel koji ne zvoni i neće biti zabilježen u memoriji može bezbrižno početi prisluškivati. Autori programa se ograđuju naznakom da ovakvo prisluškivanje nije namijenjeno nelegalnom djelovanju te da osoba kojoj se daje „prerađeni“ mobitel mora biti upoznata s djelovanjem softvera. Naime, pravnički gledano, pitanje ovih proizvoda je dvojbeno: sami po sebi oni nisu ilegalni, ali je protupravno njihovo korištenje u ilegalne svrhe.

Cijela priča s (ne)prisluškivanjem donosi i dva nova elementa: jedan je tragikomičan, a drugi oslobađajući. Tragikomična je, primjerice, činjenica da žrtva dobrovoljno kupuje vlastiti prislušni uređaj, da ga dobrovoljno (često čak i s dozom ponosa) nosi uokolo, i da još za njegovo korištenje plaća naknadu. S druge strane, oslobađajuće djeluje spoznaja da je paranoja oko prisluškivanja savršeno besmislena. Da, definitivno vas prisluškuju.

<<<<< back