Stado

Jagoda Radojčić

Ima nešto čudesno, upravo onostrano, u mentalitetu što se stvara u interakciji između predvodnika i sljedbenika u nekom stadu. Ne mislim konkretno na ovo ili ono stado, već na stado općenito. Činjenica da smo dio stada kao da nam smanjuje prosudbenu moć 40, 50 posto. U procjepu između mišljenja stada i vlastitog mišljenja, požrtvovno prinosimo kao žrtvu-paljenicu rezultate rada vlastitog mozga. („Molim te lijepo, kome ti vjeruješ, meni ili vlastitim očima“, uvrijeđeno je pitao Teo suprugu kad ga je uhvatila s tajnicom in flagranti). Kad malo bolje razmislim, nema te budalaštine koju vjerni sljedbenik stada neće spremno prihvatiti samo ako je ona od „općeg interesa“ za njegovo stado i ako su je tako kategorizirali njegovi predvodnici.

Koji bi, recimo, normalan srednjoškolski profesor popušio ispriku tipa: „Jučer me je iz pritvorske jedinice u Salzburgu nazvao bivši premijer dr. Ivo Sanader i zaprijetio da će mi pobiti roditelje, brata i sestru ako vam danas u školu donesem zadaću; nisam se usudio kockati sa životima mojih najbližih pa nisam napisao zadaću“ Međutim, ako taj isti srednjoškolski profesor pripada nekom od općeprihvaćenih „kolektiviteta“ (stranka, tim, ekipa) njegova će moralna, stranačka i svjetonazorska obveza biti javno iskazati vjeru u sve navedene nebuloze, od prve do posljednje: on će učeniku-Sanaderovoj-žrtvi dati peticu, opravdati ga za slijedećih deset nenapisanih zadaća te o tome sastaviti opširan izvještaj s opaskama i fusnotama za Središnjicu i Ministarstvo. Ako je član nekog novinarskog tima, ovisno o politici vlasnika medija i najvećih oglašivača, pripadnik stada će spremno izraziti javno gnušanje nad odurnim postupcima bivšeg premijera Sanadera, njegovog nasrtaja na „nevinu dječicu“ i hrvatski nacionalni obrazovni standard. Dapače, on će u najplemenitijoj maniri istraživačkog novinarstva objaviti ekskluzivne fotografije učenika i njegovih roditelja snimljenih na nekoj plaži prije 15-ak godina, proliti će pred žednu javnost sve što su o zlostavljanom dečku rekli njegovi susjedi i tete iz vrtića, nanizat će i potresne dogodovštine s njegovog maturalca u Barceloni. Ukoliko, recimo, pripadnik stada participira u kakvoj tužiteljskoj ekipi, on će pomno saslušati srednjoškolca koji nije napisao domaću zadaću i detaljno ga ispitati o svim najsitnijim detaljima i potankostima što mu je bivši premijer radio prije, tijekom i poslije izricanja telefonske prijetnje, da li je Sanader najprije prijetio roditeljima ili bratu pa potom sestri ili obrnuto te o tome promptno dati opširnu izjavu pred okupljenim redakcijskim timovima. Istaknuti politički dužnosnik stada će naizgled neutralno izdeklamirati: „Neka institucije pravne države rade svoj posao“, a svima će nama biti itekako jasno kakva se intencija skriva ispod privida neutralnosti i što on o tome zapravo misli.

Teledirigirana predodžba o Sanaderu kao krivcu za raznorazne stvari će se postupno širiti. On će biti odgovoran za poskupljenja živežnih namirnica, povećanu nezaposlenost, porast broja oboljelih od kardiovaskularnih bolesti, a bogme i zato jer je muž došao kući pijan (nagovorio ga bivši premijer), ili kad žena stuče novce od režija na nove cipelice. Pitanje je vremena kad će ovaj trend prepoznati te u praksi primijeniti i različiti kriminalni djelatnici:
- Poštovani gospodine suče. Nikad meni ne bi palo na pamet obijati trafike po gradu, osobito jer sam ja na glasu kao iznimno pošten čovjek, da mi doktor Sanader nije gurnuo nož pod vrat i zaprijetio muževnim glasom: „Il' ćeš ga opljačkat, il' ću te zaklat ki pijevca“. I što sam mogao, molim vas lijepo? Tko sam ja da odbijem poslušnost hrvatskom premijeru?

Da ja vidim tog hrvatskog suca koji će na ovakve tvrdnje politički osviještenog kriminalnog aktivista nehajno odmahnuti rukom i nasmijati se. To bi značilo da svjesno umanjuje društveno-političku opasnost od doktora Sanadera pa čak i da možda potajice gaji simpatije prema njegovoj negativnoj pojavi. Taj bi nesretnik navukao na sebe sumnje i neprijateljstva medija, njegovo bi obnašanje dužnosti doveli u pitanje svi pripadnici svih stada koje su u posljednjih dvije, tri godine izrazili negativno mišljenje o doktoru Sanaderu, ili koji su ranije o njemu imali afirmativno mišljenje, ali su ga promijenili pod pritiskom novih predvodnika.

Doduše, i Sanader je koristeći identičnu tehnologiju optuživao prethodnika – Račana, ovaj je optuživao Tuđmana, Tuđman – komuniste, ovi Hitlera i kralja Aleksandra, potonjima su opet za sve bili krivi Turci i austrougarska vlast. I kad se bolje razmisli, za sve je zapravo kriv Hamurabi. A pripadnici stada, prošlih, sadašnjih i budućih, trče li trče za svojim predvodnicima. Trče i bleje.