Uzjahao srpski ZAMP

Jagoda Radojčić

U raspravama o muzičkim autorskim pravima koje smo prije dvije tri godine vodili s kolegama iz Regije, hrvatske muke sa ZAMP-om njima su se činile nestvarne pa i pretjerane. Oni su u Srbiji imali, primjerice, SOKOJ – organizaciju muzičkih autora Srbije, OFPS (Organizacija proizvođača fonograma Srbije) te Organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava interpretatora, koje su u to vrijeme bile male, benigne organizacije koje nikog nisu ugrožavale. Na naša upozorenja kako će se i njima dogoditi da mali bezazleni muzički reptili za par godina izrastu u krvoločne T-Rexe iz roda tiranosaurusa koji će im svima doći glave, najčešće bi odmahivali rukom: „Da, da, a onda će Marsijanci zauzeti Beograd“. Bilo je to vrijeme (2009.) kad je SOKOJ uprihodio godišnje „tričavih“ 3,2 milijuna eura koji su se dijelili između 7.816 srpskih muzičara (prosječni tantijemi su iznosili oko 215,6 eura godišnje) i 52.803 inozemna glazbena autora. Ostali srbijanski muzički liliputanci nisu ostvarivali ni 10 posto te svote. Gledano iz hrvatske perspektive, bez pretjerivanja se moglo konstatirati: „Luk i voda“.

E, ali, kako vrag nikad ne spava, sad je, izgleda, zaigrala mečka i pred njihovim vratima. Srbijanski Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima donesenim još 2009., koji vraški nalikuje hrvatskom (ne bih se iznenadila ni da je prepisan), određeno je plaćanje tzv. „muzičkog dinara“. Kada je Zakon donesen, nitko ga nije uzimao suviše ozbiljno i svrstavali su ga uz bok propisima koji su doneseni zbog svijeta, a koji nikad neće biti primijenjeni na domaćem terenu, negdje na razini proklamiranih „prava na pristup informacijama“, ili, „ljudskih prava“. Nerijetko su se novinari čak i ismijavali s „muzičkim dinarom“. Zakonom je, na primjer, predviđeno uvođenje naknade za IT sektor, ali se taj propis nije primjenjivao jer se Udruga informatičke djelatnosti Privredne komore Srbije i tri organizacije za zaštitu autorskih prava nisu mogle dogovoriti o iznosu te naknade. A dok se dogovor ne postigne, mislili su informatičari naivno, zakon se neće primjenjivati. A ako jednog dana to čudo i počne, primjenjivat će se unaprijed, a ne retroaktivno.

Kako se organizacije nisu mogle dogovoriti, zatraženo je mišljenje vladine Komisije za zaštitu autorskih prava. I tu ih je sve zalio hladni tuš. Naime, vladina Komisija je donijela odluku da naknada, koja će se naplaćivati od početka slijedeće godine, za uvoznike po komadu nosača zvuka, slike i teksta uznosi paušalno tri posto od ukupne vrijednosti robe. I tu su svi „pukli k'o kokice“. Čuli su se ponovno argumenti koje u Hrvatskoj nakon bezbroj ponavljanja znaju već i vrapci na grani: te zašto plaćati naknade ako se na kupljenim medijima ne snima muzika, te kakav je to uopće paušal u kojem su pomiješane babe i žabe, te otkud nekome pravo da nešto naplaćuje retroaktivno, te o totalno netransparentnim kriterijima, te o parafiskalnom nametu, te o udruzi građana koja je preuzela najvažniji prerogativ države - naplatu poreza, te zašto bi se „muzički dinar“ morao plaćati na fotokopirke, perilice, printere, frižidere i slične naprave koje uopće ne služe slušanju glazbe… Svi ti logični argumenti su bezuspješno ispucani u Hrvatskoj još prije dvije, tri godine. Kad „muzikanti“ nastupe na scenu, logika lijepo ode, da se nikad više ne vrati. Gdje je logika? Eno je u ćošku, kleči na kukuruznim zrnima! I plače.

U srpskoj Udruzi za informatiku, koja okuplja nacionalne kompanije iz ovog sektora, konstatirali su kako Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima predstavlja relativno dobro rešenje i da IT-tvrtke nisu protiv uvođenja naknade, ali ne u ovom iznosu. Tri zaštitarske organizacije dobivaju po svim osnovama 7,6 miliona eura godišnje, a samo od naknade za IT sektor u 2012. godini dobit će oko 4,4 miliona eura. Uz to, mišljenje vladine Komisije osnažuje tužbe tri organizacije protiv srpskih kompanija iz IT sektora za retroaktivnu naplatu naknada po prošlom zakonu, pa će, po svoj prilici, morati platiti oko devet miliona eura.

U međuvremenu je krenula i peticija za ukidanje SOKOJ-a kojom pozivaju nadležne organe Republike Srbije da reagiraju i spriječe dalje kriminalno ponašanje SOKOJ-a i njima sličnih organizacija koje se bave istom djelatnošću i dalje uništavanje naše kulture, prava građana, umjetnika i onih koji će biti oštećeni ovakvim odlukama, a pozivaju na zakonsku zabranu naplata parafiskalnih nameta SOKOJ-u, OFPS-a i ostalima. Peticiju je do sada potpisalo više desetaka tisuća potpisnika koji su, usput budi rečeno, i glasači. Uskobečile su se nevladine organizacije, udruge potrošača, Piratska stranka Srbije. Gledano iz hrvatske perspektive, mi unaprijed znamo kako će ova priča završiti. Kao i kod nas. Nijedna populistička vlast u Regiji stavljena pred odabir između Cece i informatičkog društva nema nikakve dileme. Definitivno - Ceca!

Pridonosi li odluka vladine Komisije Republike Srbije gušenju srpskog IT sektora? Pridonosi. Da li odluka predstavlja dodatni udar na kupovnu moć i nacionalni dohodak građana Srbije? Predstavlja. Hoće li ova odluka loše utjecati na konkurentnost srpskih IT-proizvoda na međunarodnom tržištu? Hoće. Usporava li Odluka razvoj srpskog IT-sektora? Normalno da usporava. Inaugurira li njeno donošenje kršenje niza pozitivnih propisa Republike Srbije? (zaštita potrošača, jednakost pred zakonom i sl.) Dakako da inaugurira. Hoće li onda odluka vladine Komisije unatoč svemu početi primjenjivati 1.1.2012? Za boga miloga, dakako da hoće!